Podgorica, PR pres servis – Sedmi Montenegro prajd, koji je održan danas u Podgorici u mirnoj atmosferi bio je najbrojniji do sada, a organizatori su poručili da zahtjevaju usvajanje Zakona o životnim zajednicama lica istog pola i da prestanu da se biju političke bitke preko njihovih leđa.

Učesnici Povorke ponosa su krenuli iz Bulevara Svetog Petra Cetinjskog, od spomenika Kralju Nikoli, ka mostu Blaža Jovanovića, pa nastavili Bulevarom Stanka Dragojevića, nakon čega su skrenuli u Bokešku ulicu, prošli pored Trga Nezavisnosti sa kojeg su skrenuli u ulicu Slobode do Hotela „Hilton“ odakle su nastavili Bulevarom Svetog Petra Cetinjskog do početne tačke.

Član Organizacionog odbora Montenegro Prajda, Danijel Kalezić, kazao je da je kao gej muškarac ponosan na sebe i na to što jeste.

„Danas sam ovdje jer ne dozvoljavam da se preko mojih leđa biju licemjerne političke bitke koje su na koncu izražene u broju glasova na izborima, privilegijama i eurima. Ne dozvoljavam zloupotrebe naših ljudskih prava. Ne dozvoljavam pokušaje ponižavanja i sijanje straha i mržnje“, poručio je Kalezić.

On je rekao da su oni koji izlaze na Prajd tu i zbog onih koji još uvijek ne mogu da izađu.

„Tu smo jer se borimo protiv svakog straha, svake prolivene suze, svakog sekunda patnje, nesigurnosti, neprihvatanja sebe. Protiv svakog osjećaja stida i srama, podignute glave ponosni na sebe i na to što jesmo!“, rekao je Kalezić.

On je kazao da je neusvajanjem Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola učinjena brutalna zloupotreba ljudskih prava i direktno nasilje nad LGBTIQ zajednicom.

„Vidjeli smo i čuli smo vrijeđanja, ismijavanja, pokušaje ponižavanja od strane dijela poslanika Skupštine Crne Gore i nekih političkih partija koji su tokom rasprave o Zakonu znali da smo u zgradi Skupštine, na metar od njih. Izloženi smo konstantnom nasilju koje dolazi od strane nekih poslanika Skupštine Crne Gore, koji zloupotrebljavaju poslanički imunitet dok raspiruju mržnju prema nama, a čije su velike plate i privilegije finansirane iz budžeta koji i mi punimo plaćanjem poreza. Nećemo to dozvoliti, nećemo trpiti, nećemo pognuti glavu“, rekao je Kalezić.

On je poručio da zahtijevaju usvajanje Zakona o životnim zajednicama lica istog pola.

„Zahtijevamo da prestanu da biju svoje političke bitke preko naših leđa. Zahtijevamo da se svaki oblik nasilja nad nama sankcioniše u skladu sa zakonom. Zahtijevamo slobodu i ravnopravnost! Zahtijevamo naša osnovna ljudska prava. Mi nećemo dozvoliti da i jedna lezbejka, gej, biseksualna, trans osoba u ovoj zemlji živi u strahu i bez slobode!“, istakao je Kalezić.

Član Organizacionog odbora Montenegro Prajda, Nikola Ilić, rekao je da se jasno sjeća kako je kao dijete prvi put došao u zajednicu i rekao da nikad neće izaći na Prajd, „jer ne shvatam čemu ta šetnja“.

„Sa ponosom govorim da i danas stojim ovdje kao dijete, na svom četvrtom Prajdu. Dijete oštećeno za djetinjstvo, samo zbog toga što se razlikovalo od drugih. Danas shvatam težinu ove šetnje i njenih koraka“, kazao je Ilić.

On je rekao da mu šetnja, odnosno Prajd vraća djetinjstvo za koje je uskraćen.

„Društvo koje nam je nametalo okove i stavljalo nas u svoja četri zida, svo nasilje koje je prešlo preko naših leđa, svako odbacivanje koje nas je lomilo dio po dio ali i svaka suza koja je ikad potekla, učinilo je da danas ovdje stojimo zajedno i da istom tom društvu, nasilju, odbacivanju i suzama pokažemo ono što pokazujemo I živimo svakog dana, a to je hrabrost“, kazao je Ilić.

On je rekao da na Prajdu stoji da pokaže da ga nisu slomili i da će sa svakim uzdahom, svakom prvom jutarnjom kafom i svakim korakom sijati u svjetlu „svoje borbe, naše borbe“.

„Da jednog dana svaka šetnja postane festival a svaki korak samo slava svih naših razlika. Da jednog dana boje duge obasjaju cio svijet, I da kad pogledaju svi vide ono što i mi danas, borbu koja je uspjela.

Hvala vam svima odavde pa do duge što svojim postojanjem činite ovaj svijet boljim i svaki sljedeći put kad pomislite da dignete ruke sjetite se da svijet nema smisla bez boja, a mi smo svi boje duge“, poručio je Ilić.

Član Organizacionog odbora Montenegro Prajda, Jovan Ulićević, rekao je da je kao trans osoba, u životu dobijao mnogo opisa.

„Bio sam nakaza, nastran, ni muško ni žensko, i OVO i TO i ONO. Postao sam podsmijeh u prolazu, šaputanje, upiranje prstom, vic. Postao sam skrivanje u svojoj kući, strah od odlaska u market, postao sam preznojavanje u gradu svaki put kad mi neko kaže – „uh, mislio sam da si muško“, postao sam lezbača, muškarača“, ispričao je Ulićević.

Kad je završio tranziciju, uz oslobođenje je, kako je dodao, stigao novi paket.

„Postao sam “onaj što je promijenio pol”, onaj kojem se nikad ne bi reklo da je bio žensko, zamisli, evo ga onaj, šta li ima među nogama, kako li izgleda kad se skine, kako li opšti s nekim koga voli, kako ide u WC. A onda mi je neko viknuo “trandžo” na ulici. Onda je neko rekao za nekoga ko je trans, preda mnom – kakva je ovo trandža. A rekao je i za nekoga ko nije trans preda mnom – viđi ovu trandžu, opisujući osobe koje ne izgledaju onako kako treba da izgleda jedna žena ili muškarac“, rekao je Ulićević.

Zbog svega što je doživio, danas kako je rekao, ne ćuti i govori – Ne preko mojih leđa, a ni preko leđa svih onih“ sa kojima ovdje imam čast da stojim“.

„Naša leđa nisu stanica za tuđe komplekse, norme, tuđa nezadovoljstva. Naša leđa su iznijela sve o čemu sam danas pričao, a i mnogo više i čvrsto stoje u namjeri da iznesu do kraja sve zahtjeve koje postavljamo“ poručio je Ulićević.

On je poručio da LGBTIQ osobe imaju pravo da se slobodno kreću ulicama, da vole i budu voljeni, da donose odluke o svom tijelu i da ih mijenaju u skladu svojim potrebema.

„Imam pravo da ne budem senzacija, egzotika, nečiji fetiš, imam pravo da nosim pantalone, majice, haljine ili helanke – šta god ja hoću i kako ja hoću, bez straha da će me neko izbiti, pljunuti, gurnuti. Imam pravo da svu ljubav koju nosim u sebi dajem kome i kako želim. Imam pravo da predstavnici naroda ne koriste moj identitet ili identitete mojih bližnjih da bi vrijeđali jedni druge i imam pravo na svoje autentično postojanje i svoj život onako kako sam ga sam sebi skrojio. Imam pravo da se sjaše s mojih leđa i da zajedno sa zajednicom kojoj pripadam, živim slobodno“, poručio je Ulićević.

Članica Organizacionog odbora Montenegro prajda, Marija Jovanović, kazala je da su svi od krvi i mesa, da svi dišu i misle, svi osjećaju i da su svi od istog stvoreni.

„Svi želimo ljubav, prihvatanje, poštovanje, porodicu, uspijeh, bezbrižnost, razumijevanje i sreću. Svi moramo jednako, a nemamo svi jednako. Zato zahtijevamo zakone, poštovanje, dostojanstvo i slobodu. Ne zahtijevamo jer želimo – već zato što nemamo. Zato je važno biti na prajdu. Jer se mržnja čuje, a nepravda ne. Naša ljudskost je prekrivena stigmom, a naši životi strahom“, pojasnila je Jovanović.

Ona je poručila da svi moraju da budu na Prajdu, da u glas zahtjevaju prava i prepoznavanja.

„Svi oni koji poriču naše probleme i postojanje moraju biti suočeni sa našom istinom. Preko leđa naše zajednice prešla su mnoga nezamislivo pogrešna, brutalna i nehumana djela. Prešla je mržnja i prešla je bol. Svakodnevno prelaze dobacivanja, vrijeđanja, ponižavanja, odbacivanje, prijetnje i batine. Ali ono što neće preći preko naših leđa nikada, je poraz. Tu smo i tu ćemo biti, svi zajedno i sve glasnije“, poručila je Jovanović.

Izvor: PR Centar