Zašto više od pola crnogorskih srednjoškolaca misli da su transrodne osobe mentalno poremećene?

By

EDUKACIJOM PROTIV PREDRASUDA

Transrodni Nikola, koji se iz Mojkovca doselio u Podgoricu priznaje za TV Vijesti da je trpio vršnjacko nasilje i da se o tome u školi nije govorilo. Psiholozi kažu da je za rušenje predrasuda neophodno pojačati edukaciju učenika, ali i profesora

Nikola Ilić ima 19 godina. Iako je već trebalo da je na fakultetu, on je tek završio treći razred srednje medicinske škole u Podgorici.

“Sa polovine trećeg sam izbačen jer sam izostajao uvijek sa časova, posljednjih par mjeseci sam izostajao zbog nasilja koje mi se dešavalo u školi. Treći sam završio vanredno, četvrti takođe krajem ove godine upisujem vanredno. Morao sam upisati četvrti vanredno, nijesam bio siguran da bih psihički mogao da izdržim još jednu godinu u toj školi”, rekao je Nikola.

Nasilje u školi trpio je, kaže, zbog toga što je transrodna osoba. Rođen je u Mojkovcu kao žena, a sa 14 godina, kada se preselio u Podgoricu priznao je i sebi i drugima da je muškarac.

Nikola već godinu i po radi na promjeni pola, a 40 odsto njegovih vršnjaka ne misli da je to normalno i da bi trebalo da bude besplatno.

Svaki drugi srednjoškolac u Crnoj Gori transrodnost doživljava kao mentalni poremećaj i kršenje tradicije.

“Nijesam iznenađen rezultatima. Poražavajuća je ta činjenica za naše društvo, srednje škole i pokazatelj da škole još nijesu siguran prostor za transrodne osobe”, kaže Nikola.

U Gimnaziji ”Slobodan Škerović”, jednoj od deset srednjih škola koje su obuhvaćene istraživanjem, ovako komentarišu rezultate:

“Rezultati su pokazatelj nedovoljne informisanosti mladih, a možda i toga da smo mi još uvijek tradicionalno društvo, puno predrasuda”, smatra Marija Gošović, psihološkinja.

A, kako ih oni ruše? Gošović kaže da kroz predmete poput književnosti, sociolologije, psihologije i drugih, mlade uče da budu tolerantni.

“Sem kroz nastavne predmete, učenici kroz vannastavne aktivnosti uče i govore o ovim temama, kroz sekcije, saradnju sa lokalnom zajednicom, institucijama, NVO sektorom. Svakako nije dovoljno. Prije svega trebamo edukovati nastavni kadar, raditi još više na edukaciji učenika…”

Nikola ocjenjuje da se u školama ne radi dovoljno da bi se rušili ti stereotipi i predrasude.

“Ne, iz razloga što je transrodnost tabu tema u školama, ne priča se o tome, djeca srednjoškolci nemaju prostor da saznaju ko su zapravo transrodne osobe. Četiri godine, tj. tri koliko sam ja bio u školi, ta tema se pomenula nije”, ističe on.

No, u moru negativnih, Nikola vidi i jednu pozitivnu brojku – uprkos svemu, 60 odsto srednjoškolaca pružilo bi određenu podršku transrodnom prijatelju i prijateljici. Zato od onih koji su skloni da osuđuju, vrijeđaju i napadaju različite od sebe očekuje:

“Da pruže osobi priliku da bude ono što jeste, jer ako nikoga ne ugrožavam, volio bih da niko ne ugrožava mene.”

Izvor: Vijesti